vizual-polozeni-frankfurt

.
Na ovogodišnjem Međunarodnom Sajmu knjiga u Frankfurtu, najvažnijoj svjetskoj godišnjoj manifestaciji posvećenoj knjizi, tradicionalno će se i ove godine predstaviti Republika Hrvatska u organizaciji Ministarstva kulture RH i udruge Brod kulture iz Zagreba.

14633170_1205278612877672_2804888570828711111_o

.
Na sajmu, koji se održava od 19. do 23. listopada, u paviljonu 5.0, štand D123, Hrvatska će nastupiti s nizom kulturnih programskih aktivnosti; promocijama knjiga hrvatskih autora, razgovorima s autorima, urednicima, novinarima i dr. Okosnicu ovogodišnjeg nastupa Hrvatske u Frankfurtu činit će predstavljanje sedamanaest istaknutih hrvatskih nakladnika, te sedam mladih autora koji će sebe i svoja djela predstaviti pod motom
„Oni dolaze“: Zoran Antičević, Ružica Aščić, Katja Grcić, Ivan Jozić, Valent Pavlić, Iva Tkalec i Borna Vujčić.

pisci-svi-s-imenima

.
Tema ovogodišnjeg nastupa Republike Hrvatske je
„Hrvatska: povijest – kultura – život“. Uz nakladnike i autore, Hrvatska će na moderno uređenom prostoru od 48 m2, u pet dana sajma predstaviti i hrvatski dizajn, kulturni turizam te svoje znamenitosti koje je kroz vizualni identitet štanda osmislila naša mlada nagrađivana dizajnerica Draga Komparak.

Tradicionalno, na Sajam u Frankfurt iz cijelog svijeta pristižu izdavači, nakladnici, agenti, vlasnici autorskih prava, filmski producenti, knjižari, autori, prevoditelji kako bi zajedno surađivali i poslovali. Na Sajmu izlaže oko 7000 nakladnika iz više od 130 zemalja Svijeta. Prva dva dana Sajma posvećena su poslovnim susretima, a potom se otvara najširoj publici. Ukupno ga posjeti oko 300.000 posjetitelja i 10.000 novinara iz cijeloga Svijeta. Zemlja počasni gosti Sajma su Kraljevina Nizozemska i belgijska pokrajina Flamanska koje zajednički nastupaju uz slogan „Sve ovo dijelimo”(This is what we share).

Na Sajmu sudjeluju sljedeći nakladnici: Alfa, Algoritam, Artizana, Dhar media, Evenio, Fraktura, Green Planet Travel, Hrvatska sveučilišna naklada, Kršćanska sadašnjost, Naklada Ljevak, Meandar Media, Naklada Pavičić, Naša djeca, Školska knjiga, Tekston, V.B.Z. i Verbum.

„Odabrana je koncepcija otvorenoga pristupa u kojoj su granice između ‘zakupljenoga’ izložbenog prostora i zajedničkih komunikacijskih površina fluidne pa se tako i vizualno iskazuje želja za dijalogom s posjetiteljima, a njima pak prenosi poziv da se na štandu zaustave, porazgovaraju, razgledaju knjige i uživaju u vedutama hrvatskih gradova i kulturnih spomenika“, istaknula je dr. sc. Ana Lederer, zamjenica ministra kulture na konferenciji za medije.

pressica2

.
„Vjerujemo kako će ovogodišnji hrvatski nastup u Frankfurtu predstavljati iskorak. U želji da vizualno osvježimo nastup i izložbeni prostor zamolili smo za pomoć Dragu Komparak, mladu i uspješnu dizajnericu koja je osmislila vizualni identitet nastupa i postav izlagačkog prostora. Uz zanimljiv prateći program, smatramo kako će to biti poticaj promociji naših mladih autora u Svijetu i pomoći im na njihovom umjetničkom putu.“  izjavio je Igor Gerenčer, ispred Udruge Brod kulture.

oni-dolaze

.
Hrvatski nastup na Sajmu knjiga pomogli su HEP, Badel 1862, Zagrebačka pivovara, Stock i Hrvatska turistička zajednica. Sve vijesti o hrvatskom nastupu na Sajmu knjiga u Frankfurtu možete pratite na
www.facebook.com/Hrvatska.na.Sajmu.knjiga.u.Frankfurtu  

 

O Udruzi:

Udruga Brod kulture bavi se promicanjem kulture, ekologije i turizma RH, književnosti, održivog razvoja, knjiga, kulturne baštine, kazališne umjetnosti, očuvanja hrvatskog jezika i promicanja kulturnih i ekoloških vrijednosti. Organizira niz različitih manifestacija, tribina i kreativnih radionica s ciljem promocije kulture, čitanja i pisanja. Organizator je jedinstvene i u Svijetu i u nas inovativne manifestacije Brod knjižara – Brod kulture, koja se u kontinuitetu održava već deset godina.

 

ONI DOLAZE

ZORAN ANTIČEVIĆ Zoran Antičević  je rođen u Bihaću a studira poduzetništvo u Rijeci. Piše poeziju, kratke priče te je autor jednog od najčitanijih hrvatskih romana ,,Evanđelje tame” (2014). Scenarist je kratkometražnih filmova i pisac kolumni o problemima u svijetu. Sudionik je i suorganizator nekoliko humanitarnih akcija i aktivni član Matice hrvatske. U slobodno se vrijeme bavi ultimate fightom te nizom različitih aktivnosti.
Autor je zbirke poezije ‘Ljubav iz davnine’, koju je još kao srednjoškolac objavio 2008. godine. Djelom ‘Dolina stvaranja’ objavljenim 2010. godine stekao je zapaženu popularnost kao i jednim od najčitanijih hrvatskih romana, hit naslova,,Evanđelje tame’ (2014.g). Roman  je to o o čovjeku koji se budi na jednoj zabačenoj obali. U razorenom svijetu ne sjeća se ničega. Jedini trag njegovog izgubljenog identiteta je tajanstvena žena koja mu se tek javlja u snu…
RUŽICA AŠČIĆ   Prozu pišem jer je to najljepše utočište koje mogu imati, ali i način nošenja sa svime što me smeta u svijetu i što ne mogu ispraviti. Književnost je u isto vrijeme i bunt i pristajanje na to da su stvari ostanu nepromijenjene. Pisanje je tumačenje svijeta samome sebi i hvatanje ukoštac s onim neizrecivim, najdublje zakopanim i najstrože čuvanim dijelom sebe.
Ružica Aščić rođena je 1987. godine u Travniku, a odrasla je u Daruvaru. Diplomirala je novinarstvo i povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Dobitnica je nagrade ‘Ulaznica’ za kratku priču. Dvostruka je dobitnica nagrade ‘Marin Držić’ za drame ‘Košnice’ i ‘U meni raste’. 2014. godine za rukopis ‘Dobri dani nasilja’ osvojila je nagradu ‘Prozak’.
Zbirka kratke proze Dobri dani nasilja sastavljena je od 23 priče, a problematika koja dominira ljudski je instinkt da se čini zlo, nasilje koje nema motivaciju nego se svodi na puku želju da se čini loše, ljudi koji tumaraju svijetom konfuznih osjećaja. Zbirku čine likovi koji traže svoje mjesto u svijetu, pokušavaju se nositi s prolaskom vremena, ali u svemu tome su sami i duboka psihološka odijeljenost od svijeta dovodi ih do mjesta gdje nema empatije, lijepih riječi i dobrote.
KATJA GRCIĆ

„Postoje stvari u životu za koje nemamo racionalno obrazloženje. Pisanje je, rekla bih, jedna od njih. Pišem zato jer pišem. Očito u meni postoji potreba za takvim oblikom komunikacije, kako sa samim sobom, tako i s čitateljima. Inspirira me život, ne postoji neko posebno vrelo na kojem se „napajam“. Pisanje je za mene poput disanja, ne razmišljam o tome zašto to radim, a opet znam da mi je nužno i da bez njega ne bih mogla.“ tako o sebi i svom pisanju kaže Katju Grcić.

Katja je diplomirala  njemački i engleski jezik i književnost na Filozofskom Fakultetu u Zadru, a usavršavala se na Sveučilištu Karl Franz u Grazu te na Institutu za prevoditelje i tumače u Beču. Prvu zbirku pjesama ‘Nosive konstrukcije’ objavila je prošle godine a pojedine pjesme prevedene su joj na poljski, češki i slovenski jezik. Osim poezije piše i prozu te dramske tekstove. Aktivna je i kao moderatorica književnih večeri, koordinatorica kulturnih događanja te suradnica brojnih manifestacija i festivala. Živi u Splitu i radi kao predavač, prevoditelj i turistički vodič.
„ Nosive konstrukcije“ (2015.), iako prvijenac, zapravo su sažetak mog desetogodišnjeg pjesničkog stvaralaštva. Riječ je o prilično strogom sažimanju, jer zbirku čini tek 40ak pjesama. Pa ipak, za mene je to bilo dovoljno da se posvetim preispitivanju vlastite materije, kako jezične, tako i duhovne, te metaforičke nosivosti jedne i druge. Pjesme su dramaturški podijeljene u pet ciklusa (Uzajamnost, (Ne)otpornost, Tlačne sile, Elastičnost, Krhki materijali), a ono što ih usprkos stilskim i tematskim razilaženjima povezuje, moja je sklonost (auto)ironiji i humoru. Jedna je moja draga kolegica za njih rekla da su „lagane za čitanje i teške za podnošenje“. Na vama je da provjerite.

IVAN JOZIĆ „Zašto pišeš o ljubavi“ pitaju Ivana Jozića  iako njegova Muška svinja nije (samo) ljubavna knjiga. Pogotovo zato što su Ljubav, Smrt, Vjera, Filozofija i još pokoji „teškaš“ tema gotovo svake knjige (a i umjetnosti!) od Altamire naovamo. Pisanje (iz perspektive „umjetnika novog doba“) za njega je obrađivanje poznatih tema iz nekog drugog, novog rakursa. Svako umjetničko stvaranje je vrsta distorzije (jer se radi o osobnom pogledu), a što je taj pogled iščašeniji, začudniji, tim bolje, jer je tim i teže. Zato vjerujem da će te naše grandiozne riječi poput Ljubavi, Smrti, Samoće ostati česta tema svake umjetnosti, pa i pisane: nadajmo se na zadovoljstvo čitatelja.
Ivan Jozić, rođen je u Zenici 1981. godine. Za svoje pripovijetke nagrađivan je na više domaćih i regionalnih natječaja. Djela su mu uvrštena u nekoliko antologija i publikacija a živi, radi i piše u Zagrebu.
” Tko je ta svinja, i zašto je muška? I što je pobogu, tih dvadeset očajno jubavnih? Parafrazirajući naslov slavne Nerudine zbirke, Ivan već na početku nudi koordinate svijeta u koji nas poziva – humor, književnost i pripadajuće joj dijaloge, te najavu da ćemo čuti ponešto i o odnosima između spolova, predrasudama o njihovoj (ne)moći, o ulogama koje smo u ljubavničkom odnosu skloni umišljati, prepozavati ili zauzimati. No u središtu ovoga svijeta punog neobičnih ljudi (i poneke još neobičnije životinje), između Kijeva i Zagreba, Tennessija i Arlesa, pod nebom na kojem se križaju putanje aviona i Van Goghovih zvijezda, dočekat će nas ništa drugo doli dobra, stara i ponešto izudarana – ljubav. Jer, Ivan Jozić svoju je prvu knjigu sačinio baš od nje: od žena i muškaraca koji putuju i traže je, a ponekad i pronalaze na mjestima na kojima to mi (a ni oni) ne bismo očekivali”, piše urednik njegove knjige Roman Simić.
VALENT PAVLIĆ

Piše zato što ima patološku potrebu svoje tjeskobe podijeliti s drugima. Prije sam bio mišljenja da taj čin ima katarzičan učinak na autora. Odnedavno više nema tih zabluda.

Evanesco (lat. nestajanje) je ime književnog koncepta koji je Valent Pavlić razvio prilikom istraživačkog rada na djelima francuskog književnog proto-realizma. Tim je pojmom definirana narativna struktura u kojoj protagonist gubi svoj subjektni potencijal te se pretvara u objekt nesposoban da izbjegne epilog koji fabula od samog početka nameće. Aktivnost likova komprimirana je socijalno-psihološkim kontekstom te se njihova težnja za samo-aktualizacijom realizira tek u dimenzijama naracije lišene tradicionalne strukture. U tom kontekstu njegovo prvo objavljeno djelo književni je eksperiment u kojem kroz devet fikcijskih priča ispituje valjanost vlastite narativne teorije. Sa svakom novom pričom postaje sve jasnija slojevitost sadržaja, skromno svedenog na jednu riječ koja predstavlja zajednički nazivnik osobnih preokupacija i pripovjednih polazišta.

Svoje protagoniste smješta u prostorno-vremenski efemeran kontekst, te ih, zaražene bolestima i strahovima suvremenog društva, prepušta fabuli koja ih konačno objektificira i sputava njihov književni potencijal. Na toj razini ova zbirka dosljedno prati koncept cjeline ne odustajući od lajtmotiva nestajanja u socijalnoj neprilagođenosti, u svakoj priči donesenog na ponešto drugačiji način. Nestajanje kao pokušaj namjernog zaborava, nestajanje u snu i zbog njega, nestajanje kao odsutnost dodira ili nedodirljivost; nestajanje kao poniranje u dubinu ili kao prošlost na fotografiji; nestajanje u paru i među drugima – svi ti bliski a prešućeni oblici izostajanja iz kolektivne stvarnosti u ovoj knjizi postaju književna građa kojom se nudi osobni doživljaj okoline. Ispreplićući realno i fantastično, stvarnost i snoviđenje, svaka od devet priča prikazuje uzaludne borbe protagonista s vanjskim svijetom, kao i s osobnim tjeskobama, tvoreći tako paralizirajuću mrežu ljudskog stanja prepoznatljivu i izvan korica književnosti. Svojom narativnom eksperimentalnošću nastojim prokomentirati suvremenu svakodnevicu te razotkriti kontrolu kao najdominantniju iluziju modernog čovjeka.       

IVA TKALEC Ne sjećam se kakvo je vrijeme bilo 17. ožujka 2011. godine. Sjećam se samo neizvjesnosti i vijesti koje su stizale iz Fukushime i priča o ljudskoj dobroti koju katastrofa nije zatrla. Ne sjećam se ni doba dana kad sam čula te riječi koje su prethodile rečenici slučajno i neoprezno izletjeloj iz mojih usta. „Želim probati pisati“, rekla sam, nekoliko dana ranije, naivno. „Vidjela sam neki natječaj, probaj, poslat ću ti link“, rekla je sestra i donijela mi sreću. 17. ožujka u devet navečer, sjela sam za laptop, napisala prvu priču i pritisnula „pošalji“. Nekoliko dana kasnije, priča je bila objavljena. Uslijedili su mnogi drugi natječaji, preko kojih sam objavila pedesetak drugih priča.
Njezina zbirka „100% društveni uzgoj“ je knjiga o ljudima, a o sebi i njoj kaže: „Često me pitaju o čemu pišem, uvijek odgovaram – o ljudima. To je zbirka od petnaestak priča koje govore o tome kakvi smo, kakvi ne bi trebali biti i kakvi postajemo. Ali i o tome kakvi bi mogli biti kad bi poželjeli. Mnogi zbirku nazivaju distopijskom, no ja je ne vidim kao takvu. Vidim je kao djeliće male slagalice koja se slaže u neku čudnu izokrenutu sliku modernog društva. Fascinira me ta tema, problemi koje smo stvorili, neprirodni slojevi nehumanosti koje uporno dodajemo, sebičnost koju njegujemo.“
Dobitnica je nagrade Prozak za 2013. godinu  za najbolji neobjavljeni prozni rukopis autora do 35 godina. Trenutno piše roman, a kada ga ne piše i ne pije čaj, piše jedini hrvatski blog o čaju – „Čajne kronike“!  Vodi i udrugu „Polja kulture“ za promicanje kreativnosti, književnosti i kulture. Vodi programe „Pričljiva čajanka“ i „Medina čitanka“ u Varaždinu, kojima afirmira nepoznate i mlade autore iz srednjih škola.
BORNA VUJČIĆ Pišem zato što vjerujem da nemam drugih značajnih talenata, pa tako ni drugog izbora. Ovo nije laka struka; iako je kuckanje po tipkovnici svakako manji fizički napor od kopanja kanala, takav radnik odloživši lopatu barem ne mora strepiti hoće li itko otkupiti njegov kanal; je li takva vrsta kanala danas aktualna, hoće li se naći itko da mu treba baš takav kanal, i na koncu, hoće li se taj kanal uopće ikome svidjeti: prolaznicima koji ga vide i o njemu sude zdravoseljački, ili pak strogim kanalskim kritičarima.
Borna je rođen 1993. a živi, radi i piše u Zagrebu. Po zanimanju je dramaturg, a piše o i za kazalište. U studenom 2015. objavio roman ‘Nužno zlo’ koji pleše na potezu između alegorijskog i romana za mlade. Radnja je smještena u izmišljenu XX. gimnaziju u Zagrebu i zapliće se dolaskom novog učenika, Maksa, u jedan gimnazijski razred. U njemu se probudi neutaživa ambicija da postane predsjednik razreda i proganjajući taj cilj on pokrene lavinu događaja koje pratimo iz perspektiva različitih likova. Nagradni izlet kojim ravnateljica pokuša motivirati učenike na rad posluži Maksu i predsjednicima drugih razreda kao savršeno oruđe za manipulaciju svojim kolegama, zbog čega škola svjedoči neviđenoj razini  natjecanja i kasnije međusobnog potkopavanja.

 

Podijeli objavu
Prethodni članak“Novine” – Intrigantan serijal koji vjerodostojno opisuje isprepletenost medija i politike
Sljedeći članakNatječaj za dodjelu nagrade „Marko Polo- slavni putopisac“ za 2016. godinu
Boris Hajoš
Boris Hajoš predavač je na Studiju medija i odnosa na Veleučilištu VERN’ u Zagrebu. Po struci je profesor filozofije i komparativne književnosti i magistar europskih studija te ima 20 godišnje iskustvo u odnosima s javnošću. Karijeru je počeo kao glasnogovornik Ministarstva za europske integracije Vlade RH, potom radi kao savjetnik u Premisi, tada najvećoj hrvatskoj agenciji za OJ te kao voditelj eksternih komunikacija u INI. Izabran je za predsjednika Hrvatske udruge za odnose s javnošću 2003. godine, a 2005. postaje njezin tajnik te pokreće i sudjeluje u brojnim projektima HUOJ-a. Na Visokoj školi za studij medija i odnosa s javnošću Kairos kao predavač radi od 2011. godine, a VŠ Kairos se 2013. godine priključuje Veleučilištu VERN’.