Photo: Tomislav Miletić/ PIXSELL
Staro pitanje o kupnji voznog parka Vlade RH probudilo je nove vatre u već zahuktaloj komunikaciji javnosti i Vlade. Ukratko, Vlada troši novac kojeg nema, a građani takve postupke oštro osuđuju. Novinari, ovoga puta zaista u službi građana, vrše pritisak na Vladu i nastoje dobiti odgovor na ključno pitanje: „ Jesmo li mogli proći jeftinije?“.
Ne samo da su dobili odgovor, već su na dnevni red stavili još jedan važan problem – pitanje komunikacije Vlade RH. Dok se ministar Jovanović najprije ispričava zbog svojeg burnog temperamenta te jučerašnju brzopletu reakciju nastoji ublažiti najavama kupnje mnogo jeftinijih automobila, premijer očito ima potpuno drugačije planove. Iako se obojica slažu kako su automobili preskupi, prema Milanoviću, oni su kupljeni i raskidanje ugovora ne dolazi u obzir.
Zoran Pucarić, vlasnik agencije za odnose s javnošću Archidux, smatra kako je razumijevanje problema u srži kvalitetne komunikacije. „Možda u Vladi razumiju težinu gospodarske situacije i očekivanja građana, no to svojim odlukama, a pogotovo komunikacijom, nikako da pokažu. Najbolje se to vidi po zadnjem „gafu“: postupak nabave preko tisuću i pol novih vozila traje godinu dana – Vlada je imala dovoljno vremena senzibilizirati javnost za odluku, da u tu nabavu uključi i sporna vozila „gornje srednje klase“, unatoč inzistiranju na štednji i prekomjernom deficitu.”, kaže Pucarić.
Mirela Španjol Marković, vlasnica konzultantske tvrtke Ciceron, ističe kako je kao i mnogo puta do sada, Vlada RH pokazala da je izgubila svaki kontakt s realnošću, dok kontakt s profesionalnom komunikacijom nikada nije ni imala. Vladin komunikacijski stil okarakterizirala je kao uglavnom ofenzivno – defenzivan, tj. napadačko – obrambeni. „Nakon što preko medija javnost sazna za neracionalno i bezobzirno ponašanje vlade i ministarstva u trošenju državnog novca u trenutku najveće krize od njezinog nastanka, uglavnom nepripremljeni ministri u javnoj komunikaciji dolijevaju ulje na vatru neprimjerenim metaforama (bih li trebao u kočiji dolaziti na posao), raspirujući bijes javnosti, a nakon što se smire i razmisle, obično idu u drugu suprotnost – defenzivu, pravdajući se raznim razlozima.“, kaže Španjol Marković.
Nema dvojbe da je ova vijest izazvala veliku medijsku prašinu te je i očekivano dobila veliku pažnju na društvenim mrežama, a Pucarić ukazuje i na loše odrađen posao glasnogovornice Vlade, Ivane Grljak. „Nakon što je zbog loše komunikacije tema novih Audija zaglušila sve ostale na društvenim mrežama i u medijima, glasnogovornica Vlade i dalje ne vidi u čemu je problem, a što se vidi iz njezinog statusa na Facebooku: ‘ono kada mediji otkriju staru vijest pa ju predstave kao mrklu ekskluzivu koju su, eto, sami istražili’. No, ono što me zabrinjava nije nepoznavanje pravila komuniciranja, nego nerazumijevanje suštine problema, jer njezin sljedeći status glasi: ‘Najbolje po starom – direktnim pogodbama svako ministarstvo neka riješi aute koje god hoće. Očito objedinjena, javna i transparentna nabava ne donosi ništa dobro’.”, kaže Pucarić.
Mogli bismo zaključiti da je zbunjenost i neprofesionalnost u Vladinu političkom djelovanju posljedično prešla i u njezinu komunikaciju. U trenutku kada se visoki državni dužnosnici građanima obraćaju s potpuno različitim informacijama, njihova kontradiktornost doseže vrhunac. Posljedično građani (p)ostaju zbunjeni, dezinformirani te gube povjerenje u političare kao izvore informacija. „Time se u glavama ljudi stvaraju osjećaj kaosa i birokratske bezobzirnosti, nesklada u stavovima pojedinih ministara, pa su reakcije ogorčenja, bijesa pa i podsmijeha uperene prema Vladi sasvim očekivane.“, kaže Španjol Marković, dodajući da će Vlada nakon niza gafova, koje je napravila u posljednje vrijeme, teško popraviti imidž u javnosti.
“No, ono što bi komunikacijski mogli naučiti, je da je ponašanje u krizi stvar pripreme, a ne stihije, te ono što svaki malo bolji menadžer u privatnoj tvrtki ili korporaciji zna o PR-u – vjerodostojnost se postiže jedino istinskim suosjećanjem i dijeljenjem sudbine s onima s kojima rade i žive. Komunikacija je samo posljedica. Stoga se javnost s pravom pita razumiju li političari uopće gdje žive i znaju li što rade. U protivnom, svi se moramo pitati ‘quo vadis, Hrvatska’.“, zaključuje Španjol Marković.
