Ako šutite sutra će doći i na vaša vrata

U sve sam mogao povjerovati ali u to da ću ja, nevjernik, podsjećati praktične vjernike kako je laž grijeh, i to jedan od smrtnih (teški prekršaj Božjega zakona: Ne reci  lažna svjedočanstva!; učinjen pri punoj svijesti  te slobodnim pristankom ), zaista mi nikada nije palo na pamet. No, Bože sačuvaj, i to se moralo dogoditi.

U nedjelju, 26. srpnja 2015. godine, naime, tjednik Glas Koncila objavio je komentar  (iliti „zapažanje“, kako je naziv kolumne ) Đurđice Ivanišević Leib.  Naslov teksta čija se otprilike prva četvrtina naoko bavi sudskom odlukom povodom tužbe novinarke (i članice HND-a) Karoline Vidović Krišto protiv udruge „Zagreb Pride“ (a ostatak drugim temama) glasi:  Koga štiti i za koga radi novinarsko društvo?

„Novinarsko društvo“, tj. Hrvatsko novinarsko društvo (HND) pri tome se spominje samo u tri rečenice ali u sve te tri rečenice optužuje se HND i mene kao njegova predsjednika. Evo kako te rečenice glase: „Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković  gostovao je na Z1 i opravdao Zagreb Pride (Zagreb Pride tvrdi kako se ne slaže sa presudom u korist Karoline Vidović Krišto te će se žaliti – op. S.L.).  On ih (Zagreb Pride-op. S.L.) je i primio nakon odluke suda, smatrajući da je ta presuda ograničavanje slobode govora. Nije pozvao Karolinu Vidović Krišto kojoj su se trebali ispričati, a kako se vidjelo iz razgovora s Lekovićem, za njega je druga strana bila u pravu.“

Svaka tvrdnja iz ove tri rečenice potpuna je laž, k tomu lako dokaziva. Ukoliko autorica ovog pamfleta nije vjerovala onim izvješćima sa konferencije za novinare (a ne nikakvoga „primanja Zagreb Pridea“) koja su bila profesionalno korektna imala je dovoljno vremena provjeriti što se zaista dogodilo (npr. preslušavajući audio zapis konferencije za novinare čija je jedna od tema bila rečena presuda ili tražeći uvid u moju komunikaciju elektroničkom poštom sa kolegicom Vidović Krišto).

Iz nekoga razloga time se Đurđica Ivanišević Leib niti uredništvo Glasa Koncila nisu zamarali već su ponovili laži koje dio medija sustavno širi od dana kada je konferencija za novinare održana, dakle  već punih mjesec dana. Niti jedan od medija koji je tu laž objavio nije nikada tražio bilo kakvo objašnjenje od HND-a (kao što nije nikada objavio niti jednu informaciju o onome što HND zaista radi posljednja tri mjeseca, od kada sam izabran za njegova predsjednika).

Kako laž nikada ne dolazi sama nedavno se zbila neobična zgoda u programu Radio Sljemena. Naime, u emisiji o jeziku anonimni slušatelj tražio mišljenje dr. Marka Alerića o mojoj  „neprilagođenosti“ hrvatskom književnom jeziku (bez ijednoga dokaza da govori istinu) a dežurni jezikoslovac Radio Sljemena mu odgovorio kako postoji više mogućih razloga (uključujući i moj možebitni otpor jezičnoj prilagodbi). Naime, slušatelj je insinuirao kako sam ja doseljenik u Hrvatsku koji se ne zna služiti hrvatskim jezikom. Taj isječak audio zapisa možete pronaći ovdje: http://www19.zippyshare.com/v/yPy9Oqgm/file.html

Nakon toga, na Facebook je taj audio isječak postavio novinar jedne lokalne TV i web portala (jedan od onih što su udarnički širili laži koje je ponovila i Đurđica Ivanišević Leib u Glasu Koncila), a uz audio isječak iz emisije u kojemu anonimni slušatelj i jezikoslovac dr. Alerić lamentiraju o mojoj „jezičnoj neprilagođenosti“ objavio je slijedeće obrazloženje:

„Poslušajte ovaj djelić razgovora u jednoj emisiji na Radio Sljemenu. Javlja se slušatelj i uz gomilu prethodnih isprika postavlja pitanje o jeziku kojim govori predsjednik HND-a Saša Leković. E sad to pitanje i odgovor su manje bitni. Ono što mi je vrlo indikativno u ovom primjeru, ali i u bezbroj sličnih situacija u Hrvatskoj jest taj kompleks koji Hrvati imaju kada pitaju ili govore o nacionalnosti nekog Srbina…“.

Ovoga se ni Goebbels ne bio „postidio“.

Činjenice su slijedeće… Insinuacija anonimnog slušatelja da sam ja „dođoš“ u Hrvatsku koji se ne može ili ne želi prisiliti da govori i piše hrvatski jest, nije teško pogoditi, još jedna laž. Naime, rođen sam u Hrvatskoj i više od 50 godina govorim i pišem isključivo hrvatskim književnim jezikom (ukoliko izuzmemo engleski kojim se služim nešto manji broj godina).

Dokaz za to su na tisuće mojih novinarskih uradaka objavljenih u radijskim programima i u tiskanim medijima  u proteklih 36 godina profesionalnog rada u novinarstvu kao i sve moje izjave, razgovori  te druga pojavljivanja u medijima, uključujući i posljednja tri mjeseca koliko sam predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.

Anonimni slušatelj, optužujući me, nije naveo niti jedan primjer moje „neprilagođenosti“ hrvatskome književnome jeziku. Nije ih naveo jer ih niti nema. Uzgred,  indikativno je i to da u tri mjeseca stalnih širenja laži protiv mene  i HND-a niti jednom nije ponuđen nikakav dokaz kao i to da moj „neprilagođen“ hrvatski nikada nikome nije bio problematičan dok nisam izabran za predsjednika HND-a.

Kako god, iako bi se emisija o jeziku valjda trebala baviti načelnim raspravama o (hrvatskome) jeziku i(li) konkretnim slučajevima pogrešnoga i ispravnoga služenja jezikom činjenica da sam optužen bez dokaza dr. Aleriću nije bila prepreka da lamentira o mogućim razlozima mojega „grijeha“.

Kamo to može odvesti pokazuje čin novinara koji je sporni isječak emisije zlouporabio da me dodatno sotonizira, koliko god se pri tome gradio nevještim i naivnim. Rezultat takva postupka su, između ostaloga, komentari ispod njegovog posta, uključujući i one u kojima se tvrdi kako ja svako malo koristim ekavicu te slične izmišljotine. Dodatni će rezultat, ne dvojim, biti nove uvrede koje redovito primam nakon svakoga sličnoga ispada. Kako sam pismo s prijetnjom smrću već dobio očekujem  i fizičke napade.

Kako god, ne bih se uopće javno osvrtao na laži onih koji zlouporabljuju novinarsku struku i medije kao niti na one koji su spremni iz lagodne anonimnosti pljunuti bilo koga samo ako je meta jasno označena, kada bih meta bio samo ja, novinar Saša Leković.  U 36 godina rada u novinarstvu izlazio sam na kraj i sa opakijim i opasnijim „pacijentima“.

No, riječ je o još jednom u nizu pokušaju da se lažima diskreditira mene kao predsjednika Hrvatskog novinarskog društva a time i HND-a kao udruge u kojoj je više od 2500 novinarki i novinara, a to ne mogu prešutjeti jer to nije niti nevažno niti bezopasno.

Kada sam se kandidirao za predsjednika HND-a sa jasnom vizijom da HND treba postati značajan „igrač“ u priči o profesionalnom  integritetu novinara, novinarstva i medija, te kada sam najavio na koji način ću nastojati  tome pridonijeti, vrlo sam dobro znao što me čeka od onih koji bi da HND „šuti“ negdje u kutu ako ga već ne mogu upregnuti za svoje interese.

Pri tome, da tragikomična priča bude zanimljivija, oni uredno koriste tehniku „trollanja“ (Trollanje: pisanje s primarnim ciljem da se od sugovornika isprovocira emotivna reakcija ili da se na drugi način ometa normalna rasprava o temi) preuzetu od svojih srbijanskih uzora koji su je poprilično usavršili u posljednjih godinu-dvije.

Ovdje se ne radi o ideologiji. Ovdje se ne radi niti o svjetonazoru. Ovo je civilizacijsko pitanje. I zbog toga se ne smije prešućivati. Sutra će doći i na vaša vrata.

Ne vjerujete?

Ovdje je link na citirani post te komentare ispod njega:

 

 

 

Poslušajte ovaj djelić razgovora u jednoj emisiji na Radio Sljemenu. Javlja se slušatelj i uz gomilu prethodnih isprika…

Posted by Markov trg on 15. srpanj 2015

Pitaj, sugeriraj, komentiraj

komentar/a