Nepismenost naša svagdašnja!

Što o sebi govore tvrtke koje krše osnovne jezične standarde koje usvajamo unutar programa nižih razreda osnovne škole, a koje je jednostavno provjeriti u lako dostupnome online rječniku.

Kako reagirate kad se susretnete s nepismenošću u javnom komuniciranju, primjerice, krivo “č” na metrima jumbo plakata. Tjera li vas to na smijeh ili čupate kosu jer niste prošli kod njih na natječaju za posao!?

Prvo pravilo u PR-u i marketingu trebalo bi biti ono o poštivanju jezičnih standarda, no to je pravilo “podrazumijevajuće” pa se često preskače, što je velika greška jer se svakodnevno susrećemo s nevjerojatnim primjerima “jezičnoga nasilja”. No, što takvi primjeri govore o dotičnim tvrtkama i kakvu sliku kreiraju!? Naravno, nećete zamjeriti starijem susjedu Ivi, automehaničaru, koji je na facebook stranici oglasio da popravlja “sve kvarove na autu u najkračem roku”, njemu, upravo suprotno, opraštate malu jezičnu grešku zbog činjenice da koristi nove tehnologije s kojima njegova generacija nije odrastala. Također, automehaničar ne treba nužno znati sve jezične zavrzlame, njih trebaju znati (visoko)obrazovani ljudi koji, u slučaju nedoumice, nisu lijeni pogledati u rječnik ili konzultirati lektora, osobito ako im je to i u opisu radnoga mjesta.

Jezik nije samo način komuniciranja, već prvoklasna kulturna činjenica i dio identiteta. I prije strukturalista i poststrukturalista koji su primat dali upravo jeziku, poznato je kako nas on određuje. Naše se misli oblikuju unutar jezika (Lacan), on nam zadaje granice i oblike u kojima razumijemo svijet i komuniciramo s njim. Tehnologija jest ubrzala komunikaciju i promijenila, ne samo jezik, već način života, kulturu i društvo (danas smo definirani terminom Manuela Castellsa umreženo društvo), no s novim medijima i globalizacijom nastao je i novi javni prostor (potpuno istisnuvši privatni) u kojemu je sve što radimo potpuno vidljivo, bez obzira jesmo li poslovni subjekt ili privatna osoba. Upravo stoga, način komuniciranja, u koji ne spada samo jezik, danas je slika koju stvaramo o sebi u javnosti koja više nije “trg”, nego i “spavaća soba”.

Dakle, što kažu o sebi tvrtke koje krše osnovne jezične standarde koji se usvajaju unutar programa nižih razreda osnovne škole!? Razlikovanje č i ć, ije i je, pisanje negacija, padeži, prostor između riječi itd. nisu samo “neka pravila” koja je, usput rečeno, jednostavno provjeriti u lako dostupnom online rječniku (hjp.novi-liber.hr), ona govore o ozbiljnosti, stručnosti i poštovanju svojih klijenata.

Kada se sustavno susrećete s takvim pogreškama, zaključujete da se radi o šarlatanstvu i poslovanju u kakvo morate sumnjati, da ne govorimo o nepoštovanju iskazanom prema klijentima/kupcima. To je kao kad bi luksuzni francuski parfem reklamirala gospođa koja ima karijes na prednjim zubima. Što nam tu smeta i što je “nakaradno”? Svakako sustav vrijednosti i prioriteti, zdravlje dolazi ispred luksuznih dodataka, krov dolazi na već postavljene temelje i zidove. Uspješne tvrtke vode obrazovani ljudi, a njihovo obrazovanje svakako uključuje osnovno znanje vlastitoga jezika ili bar svijest o njegovoj važnosti.

Kako smo se uopće doveli do toga da su samorazumljive stvari upitne!?

 

Nastavak slijedi…

Pitaj, sugeriraj, komentiraj

komentar/a