Zadnjih nekoliko tjedana u Munchenu je bilo poprilično fascinantno. Osim činjenice da radim na novoj web stranici za Munchen, također pomažem pri organizaciji itinerara za njemačkog redatelja dokumentarnog filma vezano za snimanje tradicionalnih uskršnjih ceremonija na Hvaru, pomažem prijatelju novinaru iz Sunday Times Travel da dođe na Hvar vezano za reportažu o kulturnom životu na Hvaru, u kontaktu sam s osobnim asistentom ministra vanjskih poslova o zajedničkom projektu, u pregovorima oko nadolazećeg intervjua u Pola Ure Kulture i konačno pratim reakciju vezano za TAJ članak.
Iako sam pretpostavljao da će biti popularan, iznenadio me odaziv na “25 Reasons Why You Should Never Visit Croatia”, koji sam objavio na relativno nepoznatoj stranici, Private Accommodation Croatia.
Već sam pisao o činjenici koliko je pogleda i klikova donio članak i to je bilo prije nego su hrvatski mediji došli do članka. Naravno, nemam pristup njihovim statistikama, no sad slijedi brzinski pregled preko njihovih brojki i onih koji su uz prenošenje članka uvrstili referencu na autora.
Net.hr – 12,000 Facebook dijeljenja zajedno s referencom na autora i linkom na originalni članak
Index.hr – 3,000 Facebook lajkova uz prijenos mog objašnjenja cijelog eksperimenta na društvenim mrežama u odvojenom članku. U isto vrijeme link na originalni članak i referenca na autora.
Večernji.hr – 732 Facebook lajkova i 43,000 pogleda. Stavili su link na originalni članak i referencu na autora.
24Sata.hr – 2342 Facebook lajkova. Link na originalni članak bez reference na autora unatoč činjenici da sam ih isto zatražio.
Portaloko.hr – samo 3 Facebook like. Ne samo da su predstavili članak kao vlastiti, nego su kad sam ih upitao da promijene članak putem Facebook komentara, taj komentar izbrisali. U nastavku teksta ću objasniti što DMCA znači Googleu za plagijarizam.
Dnevnik.hr – 1,600 Facebook lajkova, link na članak bez reference na autora.
N1info.hr – 430 Facebook lajkova, bez spomena originalnog izvora ili reference na autora, umjesto toga referenca na EPH kao izvor.
Bilo je još desetak drugih linkova, od kojih je dobar dio prisvojio članak kao vlastit. Isto se dogodilo i na različitim internacionalnim stranicama za englesku verziju – dobra promocija za Hrvatsku, bez priznanja izvornoj stranici ili autoru.
Od svega ovoga, spomen EPH kao izvora je bilo jedno od najzanimljivijih situacija u cijelom iskustvu, zbog činjenice da je EPH (Europa Press Holding) je vlasnik više medijskih kuća u Hrvatskoj uključujći Jutarnji List, Slobodnu Dalmaciju, Globus, Gloriju, hrvatsku verziju Cosmopolitana i Hrvatske i srpske verije Playboya. Wikipedia ih opisuje kao „jednu od vodećih medijskih kuća u Hrvatskoj i Jugoistočnoj Europi, s 5 dnevnih novina i više od 30 magazina. Prema Media Market Monitoru, predstavlja najveću i najbrže rastuću privatnu medijsku kuću u Jugoistočnoj Europi“.
Uvijek sam imao dobar odnos s Jutarnjim listom, čak su me zvali da pišem za njih. Napravili su različite članke povezane s Total projektom, uključujući odličan članak na 4 stranice o Total Inland Dalmatia u Nedjeljnom Jutarnjem. No očito je nešto otišlo u krivo u ovoj situaciji.
Moj članak se također pojavio na online verziji 
Jutarnjeg (1346 Facebook lajkova), bez ikakve poveznice s originalnim člankom ili autorom. Umjesto toga, članak je prezentiran kao njihov vlastiti – Autor: Jutarnji Portal.
Moji prijatelji u Munchenu nisu mogli vjerovati da je netko dopustio da se ovakvo što dogodi, bez obzira što je riječ o najozbiljnijim novinama u Hrvatskoj. Situacija je postala još interesantnija nakon što sam ostavio poruku na njihovoj Facebook stranici.
„Bi li bilo previše za očekivati od najboljih dnevnih novina u Hrvatskoj da napišu referencu na autora i izvor članka umjesto da ga prenose kao svoj vlastit? Očekivao sam bolje od Jutarnjeg.“
“Dragi Paul Bradbury, originalno smo stavili izvor na priču ispod zadnje fotografije u fotogaleriji. Kasnije smo izmijenili izvor na članak kako bi uključili URL na originalni članak. Žao nam je zbog nesporazuma.”
“Ok i samo da nema nesporazuma – kako vi niste napisali članak, možda možete promijeniti autora iz Jutarnji u pravog autora to jest mene. Hvala vam na očekivanoj suradnji.”
“Dragi Paul Bradbury, kako postovi u našoj fotogaleriji nemaju standardno uzglavlje za autora, dodali smo referencu na autora ispod posljednje fotografije u fotogaleriji, odmah do URL na originalni članak.”
Ovo dopisivanje je zanimljivo iz dvaju razloga.
Prvo, referenca na autora na zadnjoj od 25 stranica neće doći do cijele publike članka, a još zanimljivije je da su postavke web stranice napravljenje upravo od strane Jutarnjeg kao autora. Nakon dodatne rasprave, referenca na autora i izvor članka (iako bez linka) dodane su na prvu stranicu.
Proslijedio sam sporni članak samo dvjema stranicama – Facebook stranicama Hrvatske turističke zajednice i Turističkoj zajednici Splitsko-dalmatinske županije. Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije je odmah odgovorila i objavila članak isti dan. Hrvatska turistička zajednica još uvijek nije odgovorila kao ni podijelila s svojih 1,3 milijuna fanova, pomalo iznenađujuće i razočaravajuće u isto vrijeme, pogotovo ako se uzmu u obzir komentari na društvenim mrežama koji članak nazivaju najboljom promocijom Hrvatske ikad (iako se ne slažem, zahvaljujem se na tim komentarima).
Prijatelji iz Njemačke me nagovaraju da pokrenem tužbu, no pokušao sam im objasniti da je riječ o Hrvatskoj i da je takvo stanje stvari ovdje. Svrha ovog članka ovdje je privući pažnju na dosadašnju praksu u nadi da će urednici portala i novina u budućnosti imati drukčiji način rada.
Sporni članak je privukao ekstremnu vrijednost otkad je objavljen i to je nešto što želim zaštititi. Iz tog razloga slijedi otvorena objava web stranicama koje su preuzele članak kao vlastiti – postoji DMCA (Digital Millenium Copyright Act) koji je alat ne samo da se takvi članci uklone s interneta, već utječu i na Google ranking cijele web stranice ako Google otkrije da ste preuzimali rad drugih autora. Provjerit ću sve web stranice uskoro i one bez reference na autora i članak mogu očekivati podnešen DMCA protiv njih.
Naravno, zbog činjenice da je riječ o Hrvatskoj, ne očekujem hvalospjeve za napisani viralan i odličan promotivni članak besplatno, no tu su se pojavile i određene kritike. Tako ih je nekoliko izjavilo da je samo riječ o kopiji članka “27 Reasons Not to Visit Poland”, ili još gore, “37 Not to Visit Serbia”. Kao priznanje u mom blogu kojeg je i Index objavio, ideja je za članak je došla inspirirana člankom o Poljskoj. Sličan, ali vrlo različit članak je i “5 Reasons to Not Visit Croatia” objavljen prošle godine od strane Chasing the Donkey. Smatram da su navedeni članci vrlo različiti no to ću još raspraviti s autoricom Sarah-Jane Begonja uskoro.
Druga velika kritika je i da je članak previše bio fokusiran na Dalmaciju, što se slažem. Jedina turistička zajednica koja konstantno podržava naš rad je Turistička zajednica Splitsko Dalmatinske županije (uz sve turističke zajednice u Dalmatinskoj Zagori), i činjenica da je Hrvatska turistička zajednica odlučila ne podijeliti članak dovodi me do zaključka da je članak ispravno napisan. Vrlo sam znatiželjan koji su uopće razlozi Hrvatske turističke zajednice za ne objavljivanje članka, ako itko u njihovom uredu čita ovo.
Očekujem veliku količinu negativnih komentara i uvreda na ovaj članak, no nadam se da će imati utjecaja na proces donošenja odluka od strane urednika kad preuzimaju priče napisane od strane drugih autora u budućnosti.
Izvoran članak na engleskom jeziku se nalazi na Total Split blogu.
