Naš proizvod i naša usluga moraju dobiti svoju „priču“
– svoju brand story 

Prošlost je tu da nas nečemu nauči, da se prema njoj odnosimo s poštovanjem, ali mi živimo sada u ovom trenutku i gledamo prema naprijed.


Marina Bolanča
sigurno je osoba koja je oduvijek u sebi nosila komunikaciju kao svoju osobnost i na kraju joj je to postala profesija. Iza nje je zaista bogato iskustvo marketinga, PR-a, direktorice, managera,… „Kao i većina žena i ja imam nekoliko „uloga“ u životu, pa sam tako i majka i supruga i teta i sestra i kćerka i snaha i šogorica i prijateljica, a od prije dvije godine i poduzetnica. U poduzetništvo sam krenula nakon niza godina rada u korporativnom sektoru velikih domaćih i internacionalnih kompanija.

Moji poslovni početak veže se uz Namu – tada (krajem 90-ih) najvećeg lanca robnih kuća u Hrvatskoj, s preko 2000 zaposlenih. Kako sam tek završila studij nutricionizma na Prehrambeno biotehnološkom fakultetu željela sam što prije steći praktična znanja. Namin natječaj kojim su za tadašnji sektor komercijale tražili i inženjere, okrenuo je moju karijeru u pravcu Abeceda komunikacije koju sam osnovala prije dvije godine. Kao tehnolog našla sam se u okruženju ekonomista, moji su poslovni zadaci bili iz domene organizacije i trgovinskog poslovanja o čemu nisam imala teorijsku podlogu, pa mi je već u startu bilo jasno da ću uvijek morati učiti i truditi se više. Od vremena kada sam počinjala svoju karijeru do danas puno toga se promijenilo. Usvojena je sasvim nova poslovna nomenklatura, procesi rada su drugačiji, alati kojima se služimo su brzi i mislim da su neke stvari s kojima smo se mi tada susretali današnjim generacijama koje startaju sasvim nezamislive. No, time se ne treba opterećivati. Prošlost je tu da nas nečemu nauči, da se prema njoj odnosimo s poštovanjem, ali mi živimo sada u ovom trenutku i gledamo prema naprijed.

Prehrambeno biotehnološki fakultet i Ekonomski fakultet (upravljanje marketinškim komunikacijama). Imaju li ova dva fakulteta, koja ste završili, neku poveznicu, neku tajnu vezu?

Moja dva fakulteta i moje dvije profesije imaju poveznicu u tome da su obilježile dvije strasti koje sam, svaku u svoje vrijeme, imala prema onome čime sam se željela baviti ili prema onome čime sam se bavila. Kako nisam imala prilike postati nutricionist u praksi, jer se nikada time profesionalno nisam bavila, moram priznati da sam uvijek kad mi je u ovoj mojoj novoj struci bilo teško, računala da imam asa u rukavu.

Komunikacija je nešto što mi je uvijek bilo u krvi, čemu sam još kao klinka bila sklona i uvijek sam ju odrađivala s lakoćom. Nisam ni sanjala da će to na kraju biti moja profesija. Osim magisterija na Ekonomiji završila sam i prestižnu Londonsku školu za odnose s javnošću i danas uživam baveći se onim što volim i što mi predstavlja lakoći. Svoju ljubav prema nutricionizmu zadovoljavam čitanjem, praćenjem trendova, a ta znanja su mi čak i u marketingu i PR bila dragocjena pogotovo kada sam radila za sve Agrokorove akvizicije i brandove.

Iza vas je bogato poslovno iskustvo, bili ste na niz odgovornih funkcija u poznatim tvrtkama. Što su vam ova iskustva donijela?

Svaki posao na kojem sam radila donio mi je ono najdragocjenije i najvrjednije, a to je znanje. Imala sam tu sreću da sam radila u različitim industrijama ili za različite industrije i da sam imala priliku raditi sve segmente komunikacijskog procesa, što mi je uz podršku moje obitelji, bilo presudno da se ohrabrim ući u poduzetničku avanturu i osnujem Abecedu komunikacije, agenciju za komunikacijski konzalting.

Na svakom od poslova na kojima sam radila osim poslovnog iskustva, stekla sam i prijatelje s kojima sam i danas u kontaktu i s kojima i dalje surađujem.

Danas imate svoju tvrtku – Abeceda komunikacije. Zašto ste se i kada odlučili krenuti nekim drugim putem?

Abecedu komunikacije osnovala sam u trenutku kada sam bila najumornija ikada. Imala sam još uvijek relativno malo dijete koje je trebalo puno moje pažnje, bolesne roditelje koji su me također trebali i sebe izgubljenu između radnih obaveza u agenciji i obitelji. Nisam bila sasvim sigurna u to što želim, ali sam bila 100% sigurna u to što ne želim. Napustila sam dotadašnji siguran, cijenjen i priznat posao i zakoračila u mrak. Nisam imala ni jedan dogovoren posao niti jednog Klijenta, ali sam bila odlučna u tome da je to moj jedini put.

Za svaki poslovni uspjeh potrebna je i poslovna komunikacija. Dobar posao i dobra komunikacija usko su povezani. Što je to ustvari komunikacija, kako su se razvijala saznanja o povezanosti poslovne komunikacije i uspjeha u poslovanju?

Mi, ljudi, neprekidno komuniciramo. Komuniciramo i kada govorimo i kada pišemo, ali i kada šutimo. Kako u poslovnom smislu nitko nije otok i ne postoji posao kojim se netko bavi, a koji nije potrebno nekome prodati, a prodaju možemo ostvariti jedino komunikacijom. Komunikacija je proces kojim prenosimo poruke na način da ih druga komunikacijska strana razumije, a smatramo je uspješnom kada dobijemo povratnu informaciju da smo shvaćeni. Svaki čovjek je rođen s preduvjetom da može komunicirati, no to ne znači i da smo svi u tome uspješni. Poslovni uspjeh u mnogome ovisi o komunikaciji, jer tvrtke samo prividno posluju s tvrtkama, ljudi posluju s ljudima i zato je važno znati kako komunicirati.

Većina ljudi, pa i poduzetnika, imaju percepciju da su odnosi s javnošću samo mediji. A oni su puno širi pojam.

Odnosi s javnošću su i odnosi s medijima, ali nisu samo to. Osoba koja je zadužena za odnose s javnošću brine i gradi pozitivnu reputaciju kompanije, branda ili osobe u odnosu prema svima s kojima ista dolazi u kontakt. Što znači da je lista ciljnih javnosti najčešće poduža i da je onda svakoj od njih potrebno zasebno ciljano pristupati. Teško ćete zadržati dobru reputaciju ako recimo gradite dobar odnos s medijima, a odnos sa svojim zaposlenicima ste potpuno zanemarili i zapostavili. Zato je odnose s javnošću potrebno gledati u kontekstu cjelokupnog poslovanja i svih javnosti s kojima dolazite u kontakt.

Kako svatko od nas, posebno mali poduzetnici, može i treba prepoznati svoje komparativne prednosti i kanale prezentacije? Naš proizvod/usluga ne vrijedi ništa ako se ne znamo predstaviti kupcu, partneru ili klijentu.

Poduzetništvo najčešće kreće iz strasti za nečim. Svakom je poduzetniku ona svojstvena i svatko već u startu ima svoju „priču“. Tako je sve i počelo. Za početak je za očekivati da ćemo privući one koji prepoznaju tu našu priču kao svoju i koji se s njom mogu poistovjetiti, no to nije dovoljno. I naš proizvod i naša usluga moraju dobiti svoju „priču“ – svoju brand story. Da, istina je dobar proizvod ne vrijedi ništa ako za njega nitko nije čuo. Zato je važno znati kako, kome i na koji način se predstaviti.

Poduzetnici obično sve razvijaju, osim marketinga kojeg prvog eliminiraju kada se pojave problemi u poslovanju. Ideja, proizvod, usluga… marketing shvaćaju kao oglašavanje na TV ili u novinama!

To je tek zabluda. Marketing je pak kilometrima daleko od paušalnog shvaćanja marketinga kao promocije. Ako samo počnemo od toga da je marketing čuvenih 4P (product, place, price, promotion), pa do novijih teorija koje zagovaraju da je marketing 7 C (communication, cost, commodity, customer, corporation, chanel, circumstances) jasno je da bismo o marketingu trebali razmišljati već u startu. I najčešće je tako jer svaki poduzetnik kada razrađuje svoju ideju razmišlja o mnogim od ovih faktora marketinškog mixa. No, bitno je na marketing gledati u širem kontekstu i neprekidno obraćati pažnju na svaku od odabranih kriterija marketinškog mixa.

Mogu li i kako poduzetnici, kao ljudi, biti brand? Vrijede li oni više od svojih proizvoda/usluga?

Self marketing je relativno nova marketinška disciplina koja prelazi okvire osobnih brandova poznatih osoba. Pokazalo se iznimno bitnim da svatko u svom krugu djelovanja izgradi jak osobni brand kako bi dao vjerodostojnost svom proizvodu ili usluzi. Ljudi, kupci, vežu se uz ljude, poduzetnike kojima vjeruju. Stvaranje povjerenja i vjerodostojnosti nije posao za preko noći, no oni koji su spremni graditi ga na dulje staze, mogu imati izniman uspjeh.

Jesu li žene u biznisu zaista vučice, gdje je stvarni problem odnosa „muškog“ i „ženskog“ biznisa. Zar nisu žene proaktivnije, vaša iskustva s muškim kolegama?

Ne dijelim poslovne odnose na žensko – muške. Jednako ću dobro surađivati s muškim i sa ženskim kolegama i klijentima ukoliko se radi o korektnim ljudima. Ako odnosi nisu korektni, sasvim je svejedno da li je s druge strane žena ili muškarac. No, položaj žena i muškaraca u gotovo niti jednoj sferi života nisu jednaki, pa tako niti u biznisu. Nisam čula za slučaj da su muškarca na razgovoru za posao pitali kako usklađuje karijeru i obitelj. Zanemarimo sad biološku predispoziciju i ulogu žene u obitelji. Roditeljstvo je partnerska aktivnost, ali je uvriježeno da je to prvenstveno ženska uloga. Isto tako muškarci su rjeđe žrtve mobbinga, bulinga ili seksualnog uznemiravanja na poslu.

Sve dok su za isti posao muškarci više plaćeni od žena mi ne možemo govoriti o ravnopravnosti u poslovnom okruženju. Da bi se zaštitile, žene primjenjuju razne metode, pa tako sam srela i neke koje su baš prave „vučice“. Da biste bili uspješni potrebno je jako dobro znati postaviti granice, znati reći ne, ali se i okružiti ljudima koji u vama vide potencijal i daju vam podršku. Sve ostalo bilo bi kontraproduktivno.

Samozapošljavanje je danas nužnost, kada i kako krenuti, posebno kada su u pitanju mladi? Imaju li oni budućnost?

Samozapošljavanje je odlična alternativa zapošljavanju. No potrebno je prije toga znati što sve samozapošljavanje nosi sa sobom. Osoba koja tako ostvaruje svoje prihode, najčešće nema radno vrijeme, nema (pogotovo ne u početku) sigurnost, nema ni „ogromnu“ plaću. No prednosti samozapošljavanja također ima. Tako samozaposlena osoba ima svoje vrijeme s kojim raspolaže kada i kako želi, ima fleksibilnost i ima zadovoljstvo vlastitog uspjeha. No, ja bih mladima ipak savjetovala da svoju karijeru započnu zapošljavanjem i da tek s određenim iskustvom koje se ne može naučiti u niti jednom priručniku i ni na jednoj radionici, krenu u poduzetničke poduhvate. Tada je pred njima svijetla budućnost, uvjerena sam.

Ima li Hrvatska šansu da globalno postane prepoznatljiva po nekom svom proizvodu? Kako prepoznati i stvoriti brand Hrvatske?

Hrvatska ima već sada pravo blago u obliku proizvoda izniklih iz tradicije i kulture, a po kojima smo već prepoznati u svijetu. No, ima i potpuno novih proizvoda koje je globalno tržište prepoznalo i koje ima svoju reputaciju. Uz sve to, naših neiskorištenih potencijala je i dalje mnogo i naravno da je pred nama još puno posla.

Ako želite postati prepoznati u nečem, onda istaknite ono najbolje od sebe, ono što najbolje radite i ono u čemu ste najbolji. Imam osjećaj da mi stalno očekujemo da će netko drugi taj posao stvaranja nacionalnih brandova odraditi umjesto nas. Neće, no isto tako mi se jako volimo uspoređivati s drugima, a nismo svjesni da kao Hrvatska postojimo relativno kratko i da ono što vidimo kod drugih je također posljedica dugotrajnog predanog, uspješnog rada, a ne samo kruna koju vidimo na kraju.

Često puta čujem da je najbolje na „loše“ vijesti ili natpise šutjeti jer i tako sve to traje kratko. Nešto demantirati ili dokazivati može dati suprotan efekt. Vaš stav?

Krizno komuniciranje ima svoja pravila. Jedno od njih nalaže da se ne šuti, tj. da se komunicira i to pravovremeno i iskreno i prema svima onima koju su ugroženi nastalom krizom. Stoga moj savjet nije da se na “loše” vijesti šuti, upravi suprotno, no moja nije zadnja. Klijent je taj koji će uz naš savjet odlučiti što će ili neće poduzeti. Ako vam je jako stalo – reagirat ćete. U kriznom komuniciranju treba biti vješt i treba znati pravovremeno reagirati jer posljedica kriznog komuniciranja može biti pogubna.

Koji su danas najveći izazovi komunikacija? Jesu li naši mali i srednji poduzetnici spremni za te izazove, što im nedostaje?

Izazova je više nego ikada. Konkurencija je ogromna, na prvi pogled sve već postoji i sve je već izmišljeno, no, dodavanjem nečeg novog, nečeg samo vašeg u svoje poslovanje već govorimo o razlici. Komunikacija je danas nikada lakša i nikada teža. Danas se komunicirati može lakše nego ikada prije, samo treba biti spreman imati objektivnu sliku o sebi i svojim mogućnostima, imati znanja ili angažirati nekoga tko ima znanja pripremiti kvalitetnu strategiju, te je onda i provesti u djelo.

Pokrenuli smo, za učenike srednjih škola Hrvatske, projekt Biti Bolji. U njega su se uključile 23 škole i oko 3600 učenika. Podržali su nas mnogi poznati poduzetnici, menadžeri, poznate osobe,… možete li se i vi uključiti na neki od dogovorenih načina?

Bit će mi iznimna čast i zadovoljstvo. Jako cijenim mlade ljude i volim vrijeme provoditi s njima jer njihova neopterećenost je izvrsna protuteža iskustvu koje nas ponekad tjera u preveliki oprez. Stoga, čekam vaš zadatak i krećem u realizaciju.

 

Biti_Bolji_Be_Better_LOGO_web_baner