Premalo se bavimo sobom i reputacijom struke od koje živimo!

Damir Jugo, dekan Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment (Hrvatska), govori u kojoj mjeri PR danas radi PR za PR, odnosno koliko se bavimo sobom, ali i ocjenjuje reputaciju PR struke u regiji.

U kojoj mjeri, po Vašem mišljenju, PR danas radi PR za PR, odnosno koliko se bavimo sobom i vrijedi li za PR struku ono pravilo „u obućara poderane cipele“?

Premalo se bavimo sobom i reputacijom struke koje smo dio i od koje živimo. Jedan od razloga je sigurno činjenica da se istinski PR profesionalci uvijek nalaze u sjeni organizacije, klijenta ili pojedinca kojeg savjetuju, a nikad u prvom planu. Posljedica toga je da naš imidž prije svega kreiraju drugi, koji zapravo uopće ne razumiju što su pravi odnosi s javnošću i što oni znače. Rijetke su kampanje koje promoviraju upravo odnose s javnošću, strukovna udruženja ili neke visokoobrazovne institucije koje educiraju buduće PRofesionalce, a to će biti i tema moje prezentacije na konferenciji PRilika 2014, koja se održava 7. i 8. studenog u Zvezdara Teatru u Beogradu. U budućnosti ćemo svi morati puno više raditi ako želimo da odnosi s javnošću u društvu zauzmu mjesto koje im zaista pripada.

Kako biste ocijenili reputaciji PR struke u ovom trenutku u regiji? Ima li razlike među zemljama u regiji?

Reputacija u cijeloj regiji je sigurno lošija od kvalitete stručnjaka koji se odnosima s javnošću bave i koji nimalo ne zaostaju za svjetskim trendovima. Tome su sigurno pridonijele i različite afere koje su se događale u cijeloj regiji, a u kojima se često spominjao PR ili PR agencije, često neopravdano jer i dalje šira javnost ne razumije razliku između marketinga i odnosa s javnošću. PR u regiji sigurno ima lošiju reputaciju nego što zaslužuje, pogotovo kad znamo da bez nas zaista ne može rijetko koji segment društva, privrede ili politike. Mislim da se situacija ne razlikuje značajno po državama, ali najmanje nam je svima pomogla presedanska odluka aktualne Vlade RH koja je institucionalno zabranila suradnju državnim institucijama i kompanijama sa PR agencijama.

Koji su najveći problemi s kojima se struka suočava u ovom trenutku?

Najveći je problem nekontrolirani ulazak u struku, a odmah nakon toga obrazovani kadar. Danas se baš svatko može nazvati PR stručnjakom bez dokaza o adekvatnom obrazovanju, znanju ili iskustvu iz područja komunikacija. Rješenje tog problema je sigurno licenciranje pojedinaca, ali je istovremeno uz pojedince potrebno licencirati i standardizirati obrazovne programe. Obrazovanje i stalno usavršavanje je ključ uspjeha svake struke, pogotovo one komunikacijske koja se mijenja iz dana u dan. Dugo sam radio u Millenium promociji, PR agenciji u Hrvatskoj, gdje nam je najveći izazov uvijek bio stvaranje kvalitetnih kadrova. Osobi bez prethodnog iskustva sa završenim studijama iz područja komunikacija trebalo je i do dvije godine da postane samostalna u svom radu. To je jednostavno previše. Zato smo odlučili osnovati Bernays, prvu visokoobrazovnu instituciju u regiji koja je baš specijalizirana za komunikacijske studije.

Hrvatska je prva započela s licenciranjem PR stručnjaka. Smatrate li da je to dobar potez i hoće li, po Vašem mišljenju, licence uvesti red u industriji?

Licenciranje  je vrlo važno i drago mi je da je Hrvatska prva u regiji započela s tim procesom. Međutim, taj će proces imati smisla samo ako ga prihvate PR stručnjaci i još važnije, oni koji ih angažiraju i s njima surađuju, a to opet dovodi do reputacije struke i strukovnih udruženja. Licenciranje treba biti kontinuirani proces, svaki stručnjak treba periodično obnavljati licencu, a uvjet za obnavljanje treba biti sudjelovanje u programima usavršavanja i dodatne edukacije. Sve se opet svodi na edukaciju i radu na prepoznatljivosti struke u svim segmentima društva. Samo tako ćemo svi dugoročno profitirati i postaviti PR na mjesto gdje on po svemu zaslužuje biti.